Cazin

19.12.2024.

Pećigrad - stari grad

Pećigrad - stari grad

Pećigrad je podigao ban Ivan Tuz 1470. godine. Njegovi sinovi prodali su ovaj grad braći Šubićima Peranskim, a oni ga 1519. godine ustupili Jurčecu Gusiću. Kada su poslije smrti Gusića njegova jedinca sina zarobili Osmanlije, njegova udovica je 1520. godine posinila krupskog kaštelana Mihajla Turka, po kome  se ovaj grad nazvao Peći Mihajla Turka. Čuvala ga je kraljeva vojska od 12 stražara. Desetak godina kasnije posasda je povećana na 16 vojnika, a 1577. godine posada je samovoljno napustila grad. 

Sve do 1635. godine ovaj kraj je ostao pust i nenaseljen,  a onda je u njega smještena malobrojna osmanska posada od 23 graničara, koja će kasnije biti potčinjena ostrožačkom kapetanu. Međutim, do prve polovine XVIII stoljeća po svom značaju i broju stacioniranog oružja i ljudi Pećigrad će izrasti u značajniju krajišku tvrđavu: grad je imao 2 veća i 4 manja topa i posadu od 250 ljudi. Godine 1786, po nalogu bosanskog valije Muhsinovića, uz srednjovjekovni grad Peći ostrožački kapetan Bešir-beg Beširević sagradio je novi grad, koji se do danas djelomično sačuvao. 


Pećigrad was built in 1470 by Governor Ivan Tuz. His sons sold this town to Šubićs of Peran and those gave it to Jurčec Gusić in 1519. After Gusićs death Turks captured his only son and his widow adopted Castellan of Krupa, Mihajl Turk in 1520. This town got name Pećo (Stoves) of Mihajl Turk. 12 kings guards protected it. About 10 years later the crew increased to 16 guards and in 1577 they left town on their own will.

This area was deserted and uninhabited until 1635. Then small Turkish crew of 23 border guards settled in it. The crew was under command of Captain of Ostrožac. By the first half  of the 1¸8th century, according to its importanceand weapon quantity, Pećigrad became one of the most important fortresses in Krajina: it had two bigger and four smaller cannons and the crew of 250 men. 1786, by order of Bosnian Vali Muhsinović, next to town Peći Captain of Ostrožac had built new town. Some parts can be seen even today.


Tekst i slike obradio: Igor Pečenkovic dipl.ecc.hot. 

Izvori: JU „Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać“ popisni registar,“Stari gradovi Unsko-sanskog kantona“ Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać i Muzej Unsko-sanskog kantona,februar 2009, internet, http://old.kons.gov.ba/

Podijeli: