Stari grad Ostrožac s podgrađem nalazi se sjeveroistočno od Bihaća i nastao je u prvoj polovini 14. stoljeća. Izgrađen je na lokalitetu prahistorijskog naselja, koje je uništeno kasnijom gradnjom. Činjenica  da Ostrožac nije bio na važnoj saobraćajnici, vojničkoj cesti koja je spajala Panoniju s Jadranom, uvjetovala je i nešto drugačiji razvoj ovoga grada. Utvrda nastaje na privatnom posjedu Babonića , nakon što su Nikola i Dujam, sinovi Radoslava Babonića , 1321. kupili od plemenitih Sunčana njihov nasljedni posjed nazvan Ostrožac Kada tačno utvrdu grade Babonići , ne može se ustanoviti, no već 1346. spominje se jedan kaštelan Ostrošca, što znači da utvrda postoji već tada. Bio je to prostran staro tvrdi grad s velikim branjenim unutrašnjim prostorom, unutar kojeg se stisnulo cijelo malo naselje.  Glavni dio utvrde bio je smješten na zapadnoj strani, na samome rubu strme stijene iznad rijeke Une. Grad sačinjava okrugla kula  s mnoštvom bastiona i duguljasti obor, dvorište, opasano visokim bedemima s nizom puškarnica. 

Pod ostrožačkom utvrdom postojalo je i otvoreno naselje, što se može zaključiti iz pojedinih historijskih dokumenata, a imajući u vidu činjenicu da su otvorena naselja trgovaca i zanatlija donosila i njihovim gospodarima velike prihode u gotovu novcu, to znači da su Babonići privilegirali Ostroščane, pa tako početkom XV stoljeća na čelu ostrožačke općine stoji sudac i uz njega vijeće koje mu pomaže u upravnim i sudskim poslovima. Pored ovoga, općina je imala i svog pisara i svoj pečat. 

Položaj  Ostrošca postao je važniji kada su počeli dugi i iscrpljujući ratovi ugarskog kralja Sigismunda protiv Bosanaca i pristalica Ladislava napuljskog u Hrvatskoj. Utvrda je bila izuzeta od Babonića i u njoj smještena kraljevska vojska. Slična se situacija ponovila u drugoj polovini XVI stoljeća nakon pojave osmanske opasnosti na istoku. Grad je i dalje pripadao grofovima Babonićima Blagajskim, ali ga je čuvala posada od 40 kraljevskih vojnika. Zbog velikog strateškog značenja Ostrošca za sigurnost Bihaća i područja prema Cazinu i Stijeni, povjereništvo je habsburškom caru Ferdinandu 1563. godine predlagalo da se grad popravi i da se posada poveća na 100 vojnika. 

Nakon dolaska pod osmansku vlast 1577. godine Ostožac ostaje u funkciji tvrđave,  s tim da veže vojno značenje dobija neposredno iza Karlovačkog mira 1699. godine. Pored već postojećeg sjevernog dijela grada, koji se zvao narodni a koji je poticao iz srednjeg vijeka, podignut je novi, južni dio grada, koji je prozvan gospodskim. Najveći udio u popravci i dogradnji ostrožačke tvrđave imao je Osman-aga Beširević, koji je bio prvi kapetan Ostrožačke kapetanije od 1690. do 1727. godine, a iz ove krajiške begovske porodice, sve do ukidanja kapetanija 1835. godine, potjecali su i ostali njezini zapovjednici. Tako je Ostrožac od prve polovine XVIII stoljeća postao sjedište  Ostrožačke kapetanije, koja je po svojoj teritoriji, broju tvrđava i ljudi bila na prvom mjestu u Bosanskom ejaletu. Na Ostrošcu su čuvana dva punkta: tvrđava i palanka. Posada je imala svih pet rodova graničara, i to krajem XVI stoljeća 150 ljudi, zatim početkom XVII stoljeća 136 ljudi, sredinom XVII stoljeća 204 graničara, a u prvoj polovini XVIII stoljeća 266 nefera. Tvrđava je bila opremljena s 2 veća i  sa 4 manja topa. U prvoj polovini XIX stoljeća u Ostrožcu je bilo smješteno 28 topova, a Ostrožačka kapetanija je imala 4.150 vojnika. 

Porodica Beširević zbog dugog posjedovanja Ostrožca dobila je nasljedno pravo na stari grad i tvrđavu, pa je po toj osnovi Mehmed-beg Beširević ostrožački grad prodao nakon austrougarske okupacije Lotharu von Berksu,koji je u razdoblju od 1896. do 1905. godine bio načelnik Bihaćkog okruga. On je restaurirao Ostrožac i u njemu podigao svoj dvorac, u kojem se nastanio 1902. godine. Prethodno je iz doline Une do tvrđave napravio serpentinski put i most preko Une. Dvorac je bio raskošno uređen i imao je salon za muziciranje, biblioteku s brojnim knjigama. Njegove odaje bile su prepune umjetnički izrađenih portreta i lovačkih trofeja. 

Novo poglavlje Ostrošca počelo je 1969. godine, kada je u njemu osnovana Kolonija skulptora Ostrožac. Tačnije rečeno, kolonija je utemeljena dvije godine prije 1967. godine, jer su domaći skulptori radili u Bihaću 1967-1968,a tek od 1969. u Ostrošcu , s tim da je kolonija zvanično osnovana 21. septembra 1970. godine. Od kolonija je dobila internacionalni karakter. Zbog svega navedenog može se zaključiti  da po svojoj starosti i očuvanosti Ostrožac spada u red najvrednijih pojedinačnih objekata ansambla na području Unsko-sanskog kantona zbog toga što transcendira predosmansko, osmansko i savremeno kulturno naslijeđe. 

The old town Ostrožac together with under town is settled on the northeast of Bihać. Itt was nuilt in the first half of the 14th century on a place where before was located an old village. The fact Ostrožac was not placed near the main militarry road that was connection bvetween Pannonia and Adriatic Sea, was the reason why this town developed in some other ways. The fortress was built on the private Babonics property, after Nikola and Dujam, sons of  Radislav Babonić, bought private land from noble Sunčan sin 1321. The exact year of building is not known. By the sources some castellan of Ostroćac  was mentioned in 1336 what means that it existed even then. It was a big impregnable town with a little colony settled in its protected inside area. The main parto f the town with a little colony settled in its protected inside area. The main part of the fortress was placed on a steep stone on the west, just above Una river. The town included tower with many bastions and long yard rounded with high ramparts that had loopholes. 

Below the fortress of Ostrožac there was an openedd settlement of traders and craftsman, what was giving great wages in cash to its masters. That means that Babonićs gave privileges of inhabitants of Ostrožac. So,  in the beginning of the 15th century on the head of Ostrožac municipality was the judge helped by Cauncil. Beside that this municipality had its own  clerk seal. 

Position of this town got its real importance in the time of wars between King Sigismund and Bosnians  and followers of Lanislav Napuljski in Croatia. The fortress had been taken from Babonics and after that Kings soldiers settled in it. Similar situation happened in the second half of the 16th century after appearance of the danger by Turks. The town was still in property of the Dukes Babonics of Blagaj, but protected by 40 Kings soldiers. The way  Ostrožac was placed was of a great strategic importance for safety of Bihać, Cazin and Stijena area. Fot that reason in 1563 agency proposed to Habsburg Czar Ferdinand fixing this town and setting the crew of a 100 soldiers.

After falling under the Turkish command in 1577, kept its function as fortress, but it comes to higher impportance after the Karlovac Peace Treaty in 1699. Besides existing public part of the middle – aged town on the north., the new noble part was built on the south sid. The biggest investor in fixing and building the fortress was Osman – Aga Beširević who was the first Captain of Ostrožac Captaincy, since 1690 to 1727. All later captains were from this Krajina family of beys (until abolishing of captaincies in 1835).

In the first half of the 18th century Ostrožac became the seat of Ostrožac Captaincy. By its territory, fortresses and number of men this captaincy was on the first place in Bosnian Ejalet. Two positions were protected in Ostrožac: the fortress and the province. The crew included all five branches  of border guards: in the end of the 16th century 150 men, in the beginning of the 17th century  136, in the middle of the 17th century 204 and in the middle of the 18th century 166 men. The fortress had 2 bigger and 4 smaller cannons. In the first half of the 19th century Ostoržac had 28 cannons and Captaincy of Ostrožac had 4.150 soldiers.

Because  of possessing Ostrožac for a long period family Beširević got the right of inheritance for town and fortress. On that base Mehmed-Beg Beširević sold this town after the Austrian – Hungarian occupation to Lothar von Berks. This man was Governor of Bihać County in period  from 1896 to 1905. 

 The new beginning for Ostrožac start in 1969 when colony of sculptors was formed inside it. Exactly this colony was formed two years before because sculptors worked in Bihać since 1967 till 1968. The colony was offically formed on Septembar  the 21st, 1970. In 1973 Norwegian sculptor Ula Enstad can come to conclusion that by its age and preservation Ostrožac is one of the most precious constructions in Una- Sana Canton because it transcendents pre-Turkish, Turkish and modern cultural heritage. 

Tekst i slike obradio: Igor Pečenković dipl.ecc.hot. 

Izvori: JU „Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać“ popisni registar, “Stari gradovi Unsko-sanskog kantona“ Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać i Muzej Unsko-sanskog kantona, februar 2009, internet, http://old.kons.gov.ba/