Na zapadnom rubu bihaćke doline, na uzviđenju, primjećuju  se samo neznnatni ostaci starog grada Izačića, koji se nalazio u vlasništvu porodice Izačić.

U drugoj polovini XVI stoljeća pripao je kralju i ušao u sastav Bihaćke kapetanije .

Godine 1563. čuvala ga je posada od 20 vojnika, a I. Lenković je predlagao da se grad poruši i i napusti zbog toga što je bio na izvanrednom strateškom položaju.

Povjereništvo kralja Ferdinanda ipak je odlučilo da grad treba sačuvati, popraviti barem jednu njegovu kulu i postaviti u nju stalne straže. Tako je 1577. godine posada Izačića povećana na 40 ljudi , a godinu dana kasnije na 50 ljudi. 

Pod osmansku vlast Izačić je došao 1592. godine. Gradske zidine su popravljene i u grad je smještena jaka gradska posada, koja se sastojala od četiri roda vojske. 

Početkom XVII stoljeća posada je brojala 89 graničara, a sredinom XVII stoljeća udvostručena je pa je brojala 156 ljudi. 

Branjena su dva punkta: palanku je čuvalo 38 azapa, a ostali su čuvali tvrđavu. Do sredine XVIII stoljeća Izačić je izrastao u jednu od jačih krajiških tvrđava. Posada je narasla na 300 ljudi, a tvrđava je imala 2 veća i 4 manja topa. I pored ovoga Izačić je u XIX stoljeću dva puta opustošen i popaljen: prvi put 1808. godine od francuskog generala Marmona, a drugi put 1836. godine  od austrijskog generala Voldštatena.

On the west margin of Bihać valley, on a small hill, we can observe just insignificant rests of old town Izačić that was in property of Izačić family. In the second half of the 16th century it belonged to the King  and it became a part of Bihać Captaincy. In 1563 crew of 20 soldiers guarded it. I. Lenković proposed demolishing and leaving this town because it was on an extraordinary strategic place. Representatives of King Ferdinand decided that town needs to be saved, at least one tower to be fixed and guard settled in it. So in 1577 the crew of Izačić increased to 40 and a year later to 50 men. 

Izačić fell under the Turkish authority in 1592. The ramparts were fixed and strong town crew was settled in. The crew had four branches of army. In the beginning of the 17th century the crew doubled and it had 89 border guards. In the middle of the 17th century it was doubled agan and it had 156 men. Two  positions were defended : 38 archers guarded province and rest of them guarded the tower. Until the middle of the  18th century Izačić became one of the most powerful fortresses in Krajina. The crew increased to 300 men and fortress had two bigger and four smaller cannons. Beside that in the 19th century  Izačić was deserted and burnt two times: first time in 1808 by French General Marmon and the second time in 1836 by Austrian General Voldštaten. 

Tekst i slike obradio: Igor Pečenkovic dipl.ecc.hot. 

Izvori: JU „Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać“ popisni registar,“Stari gradovi Unsko-sanskog kantona“ Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać i Muzej Unsko-sanskog kantona,februar 2009, internet, http://old.kons.gov.ba/