Zidine starog grada Todorova nalaze se na blagom uzvišenju pored ceste koja se između Skokova i Pećigrada odvaja od glavnog puta Bihać – Velika Kladuša prema Vrnograču, 22 kilometra od Cazina. Krajem XV i početkom XVI stoljeća ovaj grad se nazivao Novigrad i u početku je bio samostalna općina sa svojom samoupravom, ali je bio pod zaštitom Babonića Blagajskih. 

Godine 1531. došao je u posjed knezova Zrinskih, koji su u grad postavili svoje kaštelane. Među kaštelanima Novigrada naročito se istakao Mihajlo Deli -Todor, koji je od 1549. do 1560. godine uspješno branio grad, pa je kasnije ovaj grad nazvan Todorovo. Grad je 1562. godine bio gotovo potpuno spaljen, ali je potom opet zaposjednut stražom 12 kraljevih vojnika. 

Pod osmansku vlast Todorovo je došlo 1578, ali je do 1635. godine bilo nenaseljeno. U početku  osmanske vladavine Todorovo je pripadalo Krupskoj, a kasnije Ostrožačkoj kapetaniji. Gradskom posadom, koja je u prvoj polovini  XVII stoljeća brojala 217 ljudi raspoređenih u svih pet rodova, zapovijedao je dizdar. U prvoj polovini XVIII stoljeća grad je bio naoružan s 2 veža i 3 manja topa i posadom od 70 ljudi. Više puta ga je napadala austrijska vojska, a naročito 1682. godine stradao je od karlovačke banske vojske. 

Walls of the old town Todorovo can be seen on a small slope near the road that leads to Vrnograč, 22 kilometers from Cazin. In the end of the 15th and beginning of the 16th century it was called Novigrad. At first this town was independent municipality with its own administration, but under protection of Babonics of Blagaj. In 1531 it became property of the Dukes Zrinski. They placed theri castellans in town. The most eminent castellan was Mihajlo-Deli-Todor who successfully defended this town from 1549 to 1560. Todorovo was got crew of 12 Kings guards. 

Todorovo fell under the Turkish authority in 1578 but it was uninhabited till 1635. In the beginning of the Turkish period Todorovo belonged to Captaincy of Krupa. The crew 217 men in the first half of the 17th century was under command of fortress commander. In the ffirst half of the 18th century the town was armed with 2 bigger and 3 smaller cannons and had a crew of 70 men. It was frequently attacked by Austrian Army, but mostly destroyed in 1682 by Army of Karlovac. 

Tekst i slike obradio: Igor Pečenkovic dipl.ecc.hot. 

Izvori: JU „Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać“ popisni registar,“Stari gradovi Unsko-sanskog kantona“ Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać i Muzej Unsko-sanskog kantona,februar 2009, wikipedia, http://old.kons.gov.ba/