Stari grad Sokol izgrađen je na visokom i strmom brdu, gdje se još u prahistorijsko doba nalazila gradina, čiji su tragovi još uvijek vidljivi u neposrednoj blizini njegovih zidina. To je čvrsto zidan grad čija je sva obrana bila oslonjena na visoku i jaku sokolačku kulu, podignutu na najistaknutijem položaju u gradu, na stijeni koja se strmo ruši prema Uni i Bihaću sa sjeverne i istočne strane grada. U historijskim izvorima Sokol se prvi put spominje 1369. godine, mada kroničar Ivan Tomašić smatra da je ovaj grad podignut 1020. godine. Imao je svoga kaštelana, posadu i posjede koji su služili za izdržavanje posade. Bio je pod banskom jurisdikcijom, i posada Sokola se sastojala od vojnika za čija izdržavanja su u XIV stoljeću služili posjedi Brekovica i Omršal, smješteni između Bihaća i Ostrožca na lijevoj obali Une, te veliki posjed u Bihaćkom polju. Na čelu posade stajao je kaštelan, koji je imao i sudske ovlasti nad podložnicima nastanjenim na posjedima utvrde.

I pored činjenice da je Sokol po Sigismundovom sudu bio jedna od najvažnijih utvrda u ovim stranama, u velikim ratovima na početku XV stoljeća Sokol je, zajedno sa Bihaćem i Ripčem, zbog nestašice novca u Sigismundovoj blagajni, bio prvo 1410. godine založen Pavlu Čuporu, a potom 1431. godine Nikoli i Stjepanu Frankopanu. Krajem XV stoljeća Sokol je pripao hrvatskom banu Ivanišu Korvinu, a početkom XVI stoljeća njegovi gospodari bili su Orlovići i Kerečeni. Poslije 1527. godine Sokol čuvaju kraljevski vojnici, kojima je zapovijedao bihaćki kapetan. Tako se 1563.u gradu nalazila posada od 12 stražara.

Pod osmansku vlast Sokol je došao 1592. godine i u njega je odmah postavljena stalna vojna posada, čiji je zapovjednik bio ćehaja, pomoćnik bihaćkog kapetana. Na početku XVI stoljeća imao je malobrojnu posadu od 19 ljudi. Kasnije je posada premještana, pa se u popisu iz 1643. godine čak i ne spominje. Sredinom XVIII stoljeća posada je brojala 20 ljudi, a tvrđava je imala za obranu 2 manja topa. 

Sokolac je donedavno bio jedan od najočuvanijih starih gradova na ovim prostorima. Godine 1898. restaurirao ga je tadašnji načelnik Bihaćkog okruga grof  Lothar von Berks i od tada je bio otvoren za posjetioce. Kasnije je na jednom katu sokolačke kule bila uređena kafana, u kojoj su se mogle nabaviti razglednice i osnovni podaci o gradu. Posljednja djelomična opravka i zaštita ovoga starog grada izvršena je 1953. godine. 

The old town Sokol was built on a steep hill near ruins of  an  ancient city. Iti s tightly built town whose defense depended on a high strong tower on the most outstanding place in town, huge stone above Una River. In the historical sorces Sokol was fot the first time mentioned in 1369, even though chronicler Ivan Tomasevic thinks that it was built in 1020. the town had its own castellan, crew and land for maintance of the crew. It was under the banus jurisdiction and the crew was consisted from soldiers, for whose maintance served land in bihacs field. The head of the crew was castellan, which had jurisdiction over the inhabitants in the fortress. 

In spite of the fact that Sokool wass one of the most important fortresses in this area, as Sigismund said, in the war time of the 15 th century this town was pawned together with Bihac and Ripac because of insufficiency of money. In 1410 it was pawneed to Pavao Cupor and in 1431 to Nikola and Stjepan Frankopan. In the end of 15th century it belonged to Croatian Governor Ivanis Korvin and in the beginning of the 16th century  its masters were Orlovics and Kerecens. After 1527 Sokol was guarded by a Kings soldiers under command of Captain of Bihac. In 1563 it had a crew of 12 guards.

Sokol fell under Turkish command in 1592  and it got permanent military crew commanded by assistant of captain of Bihac. In the beginning of the 16th century the town had a small crew of 19 men. Later the crew was transferred and in the official list from 16343 it wasnt mentiooned. In the middle of the 18th century the crew included 20 men and the fortress had two smaller cannons for defense. 

Untiil reecntly, Sokolac was one of the most preeserved old towns in this area. In 1898 it was restored by Governor of Bihacs area, Count Lotha Berks. Since then it was opened for visitors. Later, one level of tower was transformed into a taverni n which postcards and information about town could have been found. The last restore of this old town was preformed in 1953. 

Tekst i slike obradio: Igor Pečenkovic dipl.ecc.hot. 

Izvori: JU „Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać“ popisni registar,“Stari gradovi Unsko-sanskog kantona“ Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać i Muzej Unsko-sanskog kantona,februar 2009, wikipedia, http://old.kons.gov.ba/