Prva pomisao mnogih koji se nađu u blizini ovog mauzoleja jeste pitanje: ko ga je sagradio,ko je u njemu sahranjen,kako i zašto je podignuto daleko od muslimanskog greblja ili džamije i kakvu poruku mauzolej nosi?

Osnovno je stoga ovdje da se bar donekle rasvijetli prethodno pitanje,a posebno ko je graditelj i osnivač ovog turbeta-mauzoleja. Svi dosadašnji izvori ukazuju na Mehmed -pašu Bišćevića (1792 – 1874 ), bihaćkog bega i kapetana „ upravitelja sve Bihaćke krajine“.Prvi izvorni podatak  nalazimo u arhivu Rijaseta Islamske zajednice gdje se navodi da je Mehmed-paša Bišćević raspolagao,pored ostalih nekretnina i gradilištem sa turbetom na prostoru 0,041 dunuma. Drugi podatak koji govori  u prilog činjenici da je turbe podigao Mehmed-paša Bišćević jeste onaj iz časopisa „Nada“ iz 1901. godine.

U njemu se navodi da je uz  Kapetanovu kulu bila kuća Mehmed –paše Bišćevića i da je mati Mehmed – paše vidjela s prozora, na mjestu gdje se danas nalazi turbe , dva plamena vatre nur. Nakon što je to ispričala sinu Mehmed-paši ovaj naredi da se na tom mjestu podigne turbe od drveta i mušebaka. Svjetlost  iz zemlje,dva nura, nedvojbeno su po uvjerenju Muslimana ukazivali na to, da su na tom mjestu poginula dva borca i da su kog Boga počašćeni kao šehidi. Prema nekim mišljenjima borci su poginuli prilikom osmanskog zauzimanja Bihaća 1592.godine. Dugo vremena je ovaj mauzolej čuvao stražar sa puškom.

Turbe drvene konstrukcije je obnovila ugledna porodica Hustanbegovića, ali i predstavnici osmanskih vlasti nakon odlaska Mehmed-paše Bišćevića iz Bihaća 1851. godine, koga je Omer-paša Latas otpremio u Brusu sa još nekim bosanskim begovima.Treba napomenuti da se Mehmed-paša Bišćević oženio u Brusi, gdje je  i pomilovan 1856.godine nakon čega se vratio u Bosnu ,ali ne  u Bihać ,već u Sarajevo.

Što se tiče turbeta, ono je izgrađeno novo od drveta 1886. godine ,da bi ga austrijske vlasti srušile negdje oko 1890. godine. Iste godine podiže se novo turbe  od tesanog kamena bihacita čiji će opis uslijediti. Objekt turbeta – mauzolej u Bihaću pripada tipu turbeta sa okotogonalnom osnovicom pokrivenih kupolom. Dužine stranica su jednake  i iznose 2,6o metara. Zidovi objekta su mješavina kamena i cigle s tim da je kompletna spoljna fasad urađena u kamenu bihacitu. Turbe je raščlanjeno horizontalnim profilisanim kamenim vijencem na koji se naslanja donja ivica prozora. Prema proporcijama zona iznad vijenca je nešto veća  i iznosi 2/3 cijelog objekta,mjereno bez kupole.

Većim dijelom objekat je izgrađen od precizno klesanih blokova kamena bihacita koji je otesan u obliku kvadara i slagan  u pravilne redove. Donju zonu predstavljaju grubo obrađeni kameni kvadri složeni u četiri horizontalna reda sa vrlo naglašenim spojnicama. Bihacit je vrlo mekan i lagan krečnjak. Od bihacita je sagrađen niz objekata ne samo u  Bihaću nego i po cijeloj  Bosanskoj Krajini.Osobine bihacita su da se lako reže i obrađuje,brzo upija vlagu i da je osjetljiv na visoke temperature.Boja bihacita varira,a najčešće je sivkaste boje.U gornjoj zoni spoljna površina kamena je gotovo uglačana i vjerovatno je  obarađivana testerom i brusom,odnosno alatom koji se  i danas koristi prilikom obrade kamena u ovim krajevima.Spojnice između pojedinih kamenih blokova su vrlo precizno i fino urađene,tako da su na nekim mjestima jedva vidljive. U gornjoj zoni je složeno ukupno petnaest horizontalnih redova kamena.Zidovi  završeni naglašenim kamenim vijencem koji iz zida izlazi 35 cm.Kao vezivo na turbetu je upotrijebljen krečni malter. Turbe je presvedeno kupolom koja je pokrivena pocinčanim limom.

Na turbetu se nalazi ukupno sedam visokih prozora,a sa osme strane nalaze se vrata za ulaz u objekat. Prozorske otvore  sačinjava po par pilastara s obje strane, koji leže na jednostavnim kamenim bazama. Pilastri su završeni kapitelima sa stilizovanim stalaktitnim ukrasom. Prozorski otvori imaju završetke u formi potkovičastog luka. Ova kompozicija je urađena tako precizno da se čini kao da lukovi prozora lebde  u vazduhu.

Tom utisku doprinosi zona sa geometrijskim i floralnim linijskim beskonačnim ornamentom koja odvaja kompoziciju prozorskih otvora od ostatka zidne mase. Ovu dekoraciju sačinjavaju čisto linijski motivi koji preplitanjem tvore predstave raznih geometrijskih likova i nebeskih tijela (zvijezde). U zonama oko doprozornika javljaju se stlizovani floralni motivi koji,uglavnom,predstavljaju motive urezanih cvjetova.

Zona sa dekoracijom se završava  u formi prelomljenog luka. Sve ove dekoracije predstavljaju prepoznatljive elemente ukupnosti izraza građevina rađenih  u periodu istoricizma u BiH. Preuzimani su iz različitih faza razvoja islamske umjetnosti i njenih regionalnih centara, najčešće iz sjevernoafričke i španske maurske arhitekture. U turbetu su dva drevna  kabura – sarkofaga sa nišanima na kojima su turbani. Na samom turbetu, kao i nišanima nema nikakvog zapisa.

Tekst i slike obradio: Igor Pečenković dipl.ecc.hot.