Bihaćke kule i gradine... Kulturno naslijeđe kao teret, obaveza o kojoj mnogi pričaju ali rezultata nema. Bihaćke kule i gradine se osipaju, mnogima je traga nestalo, a bilo ih je mnogo. Ostalo ih je tridesetak. Među njima i Orašac - grad. Njegovi skromni ostaci daju tek naslutiti kako je izgledao ili kako bi tek obnovljen i stavljen u kulturnu i turističku funkciju mogao izgledati. Razvaline grada strše na kosi koja kontroliše prilaz rijeci Uni. Od njega se vidi s sjedne strane Ostrovički grad a s druge strane prema Bihaću je i Vranin Gradec (Vrnograč) iznad Ćukova. Valja tražiti mjesta u Bosni i Hercegovini gdje stojite na jednom mjestu i gledajući unaokolo vidite dva ili tri srednjovjekovna grada. U Krajini je to moguće. O ovome gradu se jako malo zna. Po osnovi spada u gradiće stražarske naravi. Najstariji dio mu je okrugla kula i manji obor. Orašac je proširen početkom XVIII vijeka za vladavine sultana Ahmeda II. Grad je dobio kapikulu, a iznad nje i džamiju. Kao i svugdje grad ima svog dizdara, bio je u sastavu ostrovičke kapetanije, a jedno vrijeme je u njemu bilo smješteno 50 vojnika i tri topa. Narodno predanje kazuje da je ovo bio zavičaj Tale Ličanina, epskog junaka opjevana u krajiškim narodnim pjesmama. Donosimo crtež moguće rekonstrukcije